svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere
Zuhdija Adilovic | Novi Horizonti br/str. 1SVJETLOST ISTINSKE SPOZNAJE O TEMELJIMA VJERE
HASAN KAFIJA PRUŠCAK
(591-1024 / 1544-1615)
U IME ALLAHA SVEMILOSNOG MILOSTIVOG
SAMO OD NJEGA POMOC TRAŽIMO
Hvala pripada samo Allahu, Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoc i oprost tražimo i od Njega tražimo utocište od zla nas samih i zla naših loših postupaka. Koga Allah uputi, njega niko u zabludu odvesti ne može, a koga On u zabludi ostavi, njega niko nije u stanju na pravi put izvesti.
Svjedocim da nema drugog Boga osim Allaha Jedinog, koji nema sudruga. i svjedocim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, neka je Allahov blagoslov i spas njemu, njegovoj porodici i svim njegovim ashabima.
Islamski ummet u savremenom dobu je bio izložen nemilosrdnom napadu idejne naravi na njegov identitet. Taj napad je ostavio mnoge negativne posljedice, kako na razum i razmišljanje muslimana, tako i na njihovo djelovanje i ponašanje. Medutim, Allah dž.š. je htio da se medu muslimanima nade odredeni broj iskrenih daija koji su uspjeli da razotkriju loše namjere tog idejnog uticaja i pojasne njegovu stvarnu sliku i opasnosti koje od njega vrebaju. Isto tako, pojedini medu njima su uspjeli da osvijeste mnoge muslimane i da rade na vracanju njihovih narastajucih generacija uzvišenoj vjeri dini islamu. Rezultati tog osvješcivanja i budenja su danas vidni u mnogim zemljama islamskog svijeta, što je slucaj, hvala Allahu dž.š. i sa našom Bosnom, narocito nakon posljednje agresije na našu zemlju.
Medutim, kako bi to budenje muslimana bilo pravilno usmjereno i ostvarilo nade i želje islamskog ummeta, po mom mišljenju moramo imati jasan metod na kome cemo temeljiti našu izgradnju. Nema sumnje da je temelj obnove i izgradnje našeg islamskog identita akida (vjerovanje) i da je najispravniji metod u akaidu metod prve generacije muslimana (selefa).
Allah dž.š. je podario ovom ummetu, u svakoj generaciji odreden broj iskrenih alima koji su radili na ocuvanju izvorne akide i branili je od eventualnih opasnosti koje su dolazile od neprijatelja islama sa strane ili zabludjelih sekti medu samim muslimanima. Nema sumnje da medu najistaknutije alime islamskog svijeta na tom polju spada i naš cuveni Hasan Kafi Prušcak (951.-1024. h.g / 1544. – 1615.)
Kafija je napisao više djela i brošura iz akaida u kojima je pojasnio osnovne postavke akide ehli sunneta vel džema’ata. Ta djela odigrala su veliku ulogu u osvješcivanju muslimana u tadašnjoj Bosni i susjednim predjelima. Jedno od najznacajnijih djela Hasana Kafije je Svjetlo istinske spoznaje o temeljima vjerovanja u kome je dao komentar na poznatu poslanicu iz akide cuvenog imama Tahavija, Allah mu se smilovao.
S obzirom da je Hasan Kafi živio u periodu pocetka dekadence Osmanskog hilafeta, dao svoj doprinos u analizi tadašnjeg stanja i ponudio konkretne prijedloge za njegovo prevazilaženje, tvrdeci da je polazna tacka u renesansi i napretku ispravno i cvrsto vjerovanje, smatram da mi danas možemo mnogo nauciti iz tog vrijednog djela i prepoznati greške u shvatanju glavnih temelja islamskog vjerovanja.
U IME ALLAHA SVEMILOSNOG MILOSTIVOG
Hvala Allahu cije je postojanje nužno, cije bice je sveto i koji je svojom darežljivošcu obuhvatio sve što postoji. Njegova svojstva su iznad svojstava stvorenja, On je oduvijek i o Njemu svjedoce mnogi dokazi. Bez Njega bi postojanje bilo nemoguce, a to najbolje svjedoce Njegova stvorenja.
Neka je salavat na Njegovog najodabranijeg poslanika, Muhammeda cije su mu'džize opcepoznate i cije su rijeci zasjenile sve ostalo. Neka je salavat na njega, njegovu casnu porodicu i njegove ashabe, cijim predajama je vjerodostojno prenesen islam sa svim svojim propisima. . .
Nakon toga, siromašni Božiji rob, koj je potreban milosti svoga Gospodara, Kafija Prušcak - da ga Allah dž.š. ucvrsti i uputi ka onome sa cime ce On biti zadovoljan- veli:
Najvažnija i najznacajnija nauka medu vjerskim disciplinama i temelj vjerovanja i ubjedenja, cija je tema najodabranija, a temelji i pravila najispravnija je nauka o temeljima vjere (usulud - din). Usulud din je prva nauka poslanika i vjerovjesnika i najodabranija disciplina upucenih alima. Jer, ona istražuje Allahovo dž.š. bice i svojstva Gospodara cvrstim ubjedenjima, njom se dolazi do suštine imana i brišu sumnje zalutalih i oholih.
Medutim, u razume pojedinih ljudi su se uvukle sumnje i vesve šejtana, pa su zalutali. Rastrgala su ih mišljenja onih koji slijede svoje strasti, te su se oglušili o naredenja i poceli da i druge zavode. Kao što je rekao 'Alejhis - selatu ves - selam: 'Jevreji su se razišli na 71 sektu, sve ce završiti u vatri, izuzev jedne. Zatim su se kršcani razišli na 72 sekte, sve ce završiti u vatri, izuzev jedne. A moj ummet ce se razici na 73 sekte, sve ce završiti u vatri, izuzev jedne.' Neko tada upita: Ko su ti, o Allahov poslanice?' On odgovori: 'To su oni koji ce postupati ovako kao ja i moji ashabi.' U drugom rivajetu stoji: 'Oni su el-džema'a.' znaci, ehli sunne vel džema'a, a oni su spašena skupina.
I uistinu, desilo se onako kako je rekao Poslanik s.a.v.s., jer, kako je vrijeme odmicalo nakon njegove i nakon smrti njegovih ashaba, pojavile su se mnoge novotarije i iskrivila mnoga shvatanja. Medutim, Allah dž.š. je, iz Svoje milosti prema Ummetu, ucinio da njihova ulema budu u ulozi poslanika koji su slani Izraelcanima, zato ce se neprestano naci jedan dio u ummetu Poslanika s.a.v.s. koji ce slijediti istinu. O tome nam Poslanik s.a.v.s. kaže: 'Neprestano ce biti jedna grupa ljudi iz mog ummeta koji ce biti na istini i ništa im nece moci nauditi oni koji budu protiv njih.' Oni su pokazali put spašene skupine i objasnili ko je od ovog ummeta na pravom putu, kako bi se pokazala istina, nestalo batila i prepoznao alim od džahila.
Jedan od onih koji su to veoma strucno uradili - time je pokazao svoje mjesto medu prvacima- je Imam Ebu Dža'fer Ahmed ibnu Muhammed ibnu Selame el-Ezdijju et-Tahavijju, Allah se na njega obilato smilovao. Roden je 239. a preselio 321. h.g. On nas je obavijestio o temeljima vjerovanja odabrane uleme ovog ummeta, kao što su bili El imamul E'azam Ebu Hanife Nu'man ibnu Sabit el-Kufi i njegova dva ucenika: Ebu Jusuf Ja'kub ibnu Ibrahim el-Ensari i Muhammed ibnul Hasan eš-Šejbani - neka je Allahova milost na sve njih. Obavijestio nas je o temeljima vjerovanja kojim su oni obožavali Gospodara svih svjetova i o tome napisao djelo poznato pod naslovom ''Akaidut Tahavi ili El-'Akidetut -Tahavijje' u kome je pojasnio teška pitanja i mnoge nejasnoce i razlucio izmedu slatkiša i neukusnih kiselih djelica. To je djelo kao surma sa kakvom oko vremena nije bilo podvuceno kada je rijec o nježnosti njegovih termina i tacnosti njihova znacenja. Djelo zaslužuje da se ispiše nurom po obrazima hurija i da se njegova znacenja uklešu perom intuicije i osjecanja po plocama srca i grudi. Djelo je prokomentarisao veliki broj znacajnih alima i poznatih fakiha, ali, neki od njih su slijedili nepoželjni put apologeticara i koristili se njihovim nejasnim citatima, a drugi su opet, slijedili put detaljnog i preopširnog komentara koji je teško obuhvatiti i zapamtiti.
Vec duže postoji ideja i nagoni me moja intuicija da sakupim sve njegove važnije komentare i iz njih izvedem jedan, komentar koji ce u sebi sakupiti sve njihove odlike, bez nepotrebnih debatisanja, tako da ce obuvatiti sve što je korisno i biti dovoljan da napoji žedna i odvrati ga od velikih vodopada. Pošta sam uvidio da ljudi vole jasne i sažete teme odlucio sam da se držim jasnoce i kratkoce, priznajuci svoju slabost i skucenost u ovoj oblasti i ispricavajuci se mnogim obavezama i dekocentraciji misli. Djelo sam prokomentarisao komentarom cije se rijeci utrkuju na jeziku i izgovoru, a njegova znacenja u mislima i idejama, ulje njegovo sija prije nego ga vatra dotakne, a bljesak munje njegove gotovo da oduzme vid. Nazvao sam ga 'Nurul jekin fi usulid din' 'Svjetlost spoznaje o temeljima vjere'.
Od svakog dobronamjernog i pravednog kriticara se nadam da ukoliko u njemu nade kakvu grešku ili nesmotrenost da je prekrije plemenitim krilom svoga oprosta i da je ispravi vrhom svoga pera. Jer, na takav nacin, prelaženje preko onoga što je napisano spada u lijepi ahlak. A što se tice onoga cija je nutrina naklonjena (neosnovanoj) polemici i cija narav je zadojena napitkom mržnje, taj ce od svega što kažem podici svoj nos pa makar mu ja došao sa najjasnijom istinom ispred njegovih ociju ili iza njega. Isto tako molim svoje iskrene prijatelje i najdraže ahbabe da upute dovu za moje dobro i spas.
HASAN KAFIJA PRUŠCAK
(591-1024 / 1544-1615)
U IME ALLAHA SVEMILOSNOG MILOSTIVOG
SAMO OD NJEGA POMOC TRAŽIMO
Hvala pripada samo Allahu, Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoc i oprost tražimo i od Njega tražimo utocište od zla nas samih i zla naših loših postupaka. Koga Allah uputi, njega niko u zabludu odvesti ne može, a koga On u zabludi ostavi, njega niko nije u stanju na pravi put izvesti.
Svjedocim da nema drugog Boga osim Allaha Jedinog, koji nema sudruga. i svjedocim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, neka je Allahov blagoslov i spas njemu, njegovoj porodici i svim njegovim ashabima.
Islamski ummet u savremenom dobu je bio izložen nemilosrdnom napadu idejne naravi na njegov identitet. Taj napad je ostavio mnoge negativne posljedice, kako na razum i razmišljanje muslimana, tako i na njihovo djelovanje i ponašanje. Medutim, Allah dž.š. je htio da se medu muslimanima nade odredeni broj iskrenih daija koji su uspjeli da razotkriju loše namjere tog idejnog uticaja i pojasne njegovu stvarnu sliku i opasnosti koje od njega vrebaju. Isto tako, pojedini medu njima su uspjeli da osvijeste mnoge muslimane i da rade na vracanju njihovih narastajucih generacija uzvišenoj vjeri dini islamu. Rezultati tog osvješcivanja i budenja su danas vidni u mnogim zemljama islamskog svijeta, što je slucaj, hvala Allahu dž.š. i sa našom Bosnom, narocito nakon posljednje agresije na našu zemlju.
Medutim, kako bi to budenje muslimana bilo pravilno usmjereno i ostvarilo nade i želje islamskog ummeta, po mom mišljenju moramo imati jasan metod na kome cemo temeljiti našu izgradnju. Nema sumnje da je temelj obnove i izgradnje našeg islamskog identita akida (vjerovanje) i da je najispravniji metod u akaidu metod prve generacije muslimana (selefa).
Allah dž.š. je podario ovom ummetu, u svakoj generaciji odreden broj iskrenih alima koji su radili na ocuvanju izvorne akide i branili je od eventualnih opasnosti koje su dolazile od neprijatelja islama sa strane ili zabludjelih sekti medu samim muslimanima. Nema sumnje da medu najistaknutije alime islamskog svijeta na tom polju spada i naš cuveni Hasan Kafi Prušcak (951.-1024. h.g / 1544. – 1615.)
Kafija je napisao više djela i brošura iz akaida u kojima je pojasnio osnovne postavke akide ehli sunneta vel džema’ata. Ta djela odigrala su veliku ulogu u osvješcivanju muslimana u tadašnjoj Bosni i susjednim predjelima. Jedno od najznacajnijih djela Hasana Kafije je Svjetlo istinske spoznaje o temeljima vjerovanja u kome je dao komentar na poznatu poslanicu iz akide cuvenog imama Tahavija, Allah mu se smilovao.
S obzirom da je Hasan Kafi živio u periodu pocetka dekadence Osmanskog hilafeta, dao svoj doprinos u analizi tadašnjeg stanja i ponudio konkretne prijedloge za njegovo prevazilaženje, tvrdeci da je polazna tacka u renesansi i napretku ispravno i cvrsto vjerovanje, smatram da mi danas možemo mnogo nauciti iz tog vrijednog djela i prepoznati greške u shvatanju glavnih temelja islamskog vjerovanja.
U IME ALLAHA SVEMILOSNOG MILOSTIVOG
Hvala Allahu cije je postojanje nužno, cije bice je sveto i koji je svojom darežljivošcu obuhvatio sve što postoji. Njegova svojstva su iznad svojstava stvorenja, On je oduvijek i o Njemu svjedoce mnogi dokazi. Bez Njega bi postojanje bilo nemoguce, a to najbolje svjedoce Njegova stvorenja.
Neka je salavat na Njegovog najodabranijeg poslanika, Muhammeda cije su mu'džize opcepoznate i cije su rijeci zasjenile sve ostalo. Neka je salavat na njega, njegovu casnu porodicu i njegove ashabe, cijim predajama je vjerodostojno prenesen islam sa svim svojim propisima. . .
Nakon toga, siromašni Božiji rob, koj je potreban milosti svoga Gospodara, Kafija Prušcak - da ga Allah dž.š. ucvrsti i uputi ka onome sa cime ce On biti zadovoljan- veli:
Najvažnija i najznacajnija nauka medu vjerskim disciplinama i temelj vjerovanja i ubjedenja, cija je tema najodabranija, a temelji i pravila najispravnija je nauka o temeljima vjere (usulud - din). Usulud din je prva nauka poslanika i vjerovjesnika i najodabranija disciplina upucenih alima. Jer, ona istražuje Allahovo dž.š. bice i svojstva Gospodara cvrstim ubjedenjima, njom se dolazi do suštine imana i brišu sumnje zalutalih i oholih.
Medutim, u razume pojedinih ljudi su se uvukle sumnje i vesve šejtana, pa su zalutali. Rastrgala su ih mišljenja onih koji slijede svoje strasti, te su se oglušili o naredenja i poceli da i druge zavode. Kao što je rekao 'Alejhis - selatu ves - selam: 'Jevreji su se razišli na 71 sektu, sve ce završiti u vatri, izuzev jedne. Zatim su se kršcani razišli na 72 sekte, sve ce završiti u vatri, izuzev jedne. A moj ummet ce se razici na 73 sekte, sve ce završiti u vatri, izuzev jedne.' Neko tada upita: Ko su ti, o Allahov poslanice?' On odgovori: 'To su oni koji ce postupati ovako kao ja i moji ashabi.' U drugom rivajetu stoji: 'Oni su el-džema'a.' znaci, ehli sunne vel džema'a, a oni su spašena skupina.
I uistinu, desilo se onako kako je rekao Poslanik s.a.v.s., jer, kako je vrijeme odmicalo nakon njegove i nakon smrti njegovih ashaba, pojavile su se mnoge novotarije i iskrivila mnoga shvatanja. Medutim, Allah dž.š. je, iz Svoje milosti prema Ummetu, ucinio da njihova ulema budu u ulozi poslanika koji su slani Izraelcanima, zato ce se neprestano naci jedan dio u ummetu Poslanika s.a.v.s. koji ce slijediti istinu. O tome nam Poslanik s.a.v.s. kaže: 'Neprestano ce biti jedna grupa ljudi iz mog ummeta koji ce biti na istini i ništa im nece moci nauditi oni koji budu protiv njih.' Oni su pokazali put spašene skupine i objasnili ko je od ovog ummeta na pravom putu, kako bi se pokazala istina, nestalo batila i prepoznao alim od džahila.
Jedan od onih koji su to veoma strucno uradili - time je pokazao svoje mjesto medu prvacima- je Imam Ebu Dža'fer Ahmed ibnu Muhammed ibnu Selame el-Ezdijju et-Tahavijju, Allah se na njega obilato smilovao. Roden je 239. a preselio 321. h.g. On nas je obavijestio o temeljima vjerovanja odabrane uleme ovog ummeta, kao što su bili El imamul E'azam Ebu Hanife Nu'man ibnu Sabit el-Kufi i njegova dva ucenika: Ebu Jusuf Ja'kub ibnu Ibrahim el-Ensari i Muhammed ibnul Hasan eš-Šejbani - neka je Allahova milost na sve njih. Obavijestio nas je o temeljima vjerovanja kojim su oni obožavali Gospodara svih svjetova i o tome napisao djelo poznato pod naslovom ''Akaidut Tahavi ili El-'Akidetut -Tahavijje' u kome je pojasnio teška pitanja i mnoge nejasnoce i razlucio izmedu slatkiša i neukusnih kiselih djelica. To je djelo kao surma sa kakvom oko vremena nije bilo podvuceno kada je rijec o nježnosti njegovih termina i tacnosti njihova znacenja. Djelo zaslužuje da se ispiše nurom po obrazima hurija i da se njegova znacenja uklešu perom intuicije i osjecanja po plocama srca i grudi. Djelo je prokomentarisao veliki broj znacajnih alima i poznatih fakiha, ali, neki od njih su slijedili nepoželjni put apologeticara i koristili se njihovim nejasnim citatima, a drugi su opet, slijedili put detaljnog i preopširnog komentara koji je teško obuhvatiti i zapamtiti.
Vec duže postoji ideja i nagoni me moja intuicija da sakupim sve njegove važnije komentare i iz njih izvedem jedan, komentar koji ce u sebi sakupiti sve njihove odlike, bez nepotrebnih debatisanja, tako da ce obuvatiti sve što je korisno i biti dovoljan da napoji žedna i odvrati ga od velikih vodopada. Pošta sam uvidio da ljudi vole jasne i sažete teme odlucio sam da se držim jasnoce i kratkoce, priznajuci svoju slabost i skucenost u ovoj oblasti i ispricavajuci se mnogim obavezama i dekocentraciji misli. Djelo sam prokomentarisao komentarom cije se rijeci utrkuju na jeziku i izgovoru, a njegova znacenja u mislima i idejama, ulje njegovo sija prije nego ga vatra dotakne, a bljesak munje njegove gotovo da oduzme vid. Nazvao sam ga 'Nurul jekin fi usulid din' 'Svjetlost spoznaje o temeljima vjere'.
Od svakog dobronamjernog i pravednog kriticara se nadam da ukoliko u njemu nade kakvu grešku ili nesmotrenost da je prekrije plemenitim krilom svoga oprosta i da je ispravi vrhom svoga pera. Jer, na takav nacin, prelaženje preko onoga što je napisano spada u lijepi ahlak. A što se tice onoga cija je nutrina naklonjena (neosnovanoj) polemici i cija narav je zadojena napitkom mržnje, taj ce od svega što kažem podici svoj nos pa makar mu ja došao sa najjasnijom istinom ispred njegovih ociju ili iza njega. Isto tako molim svoje iskrene prijatelje i najdraže ahbabe da upute dovu za moje dobro i spas.
(sura Et-Tewba 111. ajet)